miércoles, 2 de julio de 2008

José Hernández: Martín Fierro - 11

Eran los días del apuro
Y alboroto pa el hembraje,
Pa preparar los potajes
Y osequiar bien a la gente,
Y ansí, pues, muy grandemente,
Pasaba siempre el gauchaje.

Bili dani užurbani,
mnogo posla ženskoj glavi,
slasno jelo dok pripravi,
da pogosti uzvanike.
I tako bi uvelike
družina stala da slavi.

Venía la carne con cuero,
La sabrosa carbonada (3)
Mazamorra (4) bien pisada,
Los pasteles y el güen vino...
Pero ha querido el destino
Que todo aquello acabara.

Pečenja je uvijek bilo,
zatim slasne karbonade (3)
i palente (4) k tome tvrde
pa kolača i dobrog vina...
Ali htjede zla sudbina,
da to jednom sve prestade.

Estaba el gaucho en su pago
Con toda siguridá,
Pero aura... ¡barbaridá!,
La cosa anda tan fruncida,
Que gasta el pobre la vida
En juir de la autoridá.

Nekad gaučo na svom dobru
življaše ko usred carstva,
ali danas — gle barbarstva!
izvrnu se udes tako,
jadan gaučo za to živi,
da vlastima bi izmako.

Pues si usté pisa en su rancho
Y si el alcalde lo sabe,
Lo caza lo mesmo que ave
Aunque su mujer aborte...
¡No hay tiempo que no se acabe
Ni tiento que no se corte!

Vratiš li se svojoj kući
i načelnik za to dozna,
hvata tebe kao pticu,
pa makar ti žena rodi...
Al će doći dan slobodi!
Vremena su ovo grozna!

___

Prepjev sa španjolskoga: MIROSLAVA PADJEN
Traducido al castellano por MIROSLAVA PADJEN
____
Translation services: Croatian - Spanish - English - French
adriana.smajic@gmail.com


No hay comentarios: